Rezime današnjeg dana:
jutros bih se najradije vratila u krevet. Probudila sam se i ležala nakon mobitela i u glavi ono: NE DA MI SEEEEEEE! Pa vrtim film od sinoć. Sve je kao u redu, al me već tjedan dana pere neki crv sumnje. A ne dopirem do njega. Na poslu dosada živa, a nemaš s kim razgovarat. Ne mogu više. Opet. Pa šaljem molbe za job. Trebam promjenu. Opet. On opet ide doma za vikend. Večeras aerobic minimalno 2 sata, da se skršim skroz. Želim SPAVATI. |
Toplo-hladno.
Mrzim igrice. Očekuješ od mene da ti se u cjelosti posvetim, s druge strane taktiziraš. Bit će zanimljivih razgovora. |
Izbor
Da li ste ikada bili u situaciji da "morate" birati između ljubavi i prijateljstva?
U smislu da vam partner kaže: ili on ili ja, misleći pritom na jako dobrog prijatelja/prijateljicu. Ima li uopće pametnog obrazloženja i objašnjenja da pristanete na tako nešto? |
Ako
Ako ti priznam sve što mi je u glavi, da li ćeš shvatiti?
Možda je prerano ili previše očekivati da budemo jedno? Imam potrebu pričati, razglabati. A nisam vješta u tome. Ja sam od onih koji savršeno sroče pogrešnu stvar. I kaj sad? Čekati da prođe dan u kojem očito imam potrebu izazivati probleme, a problema nema (tako barem uvijek ispadne)? Ili da ti jednostavno kažem da me zagrliš i ništa ne pitaš? Da li ćeš shvatiti? |
Vikend je bio dug ko godina.
Tebe nije bilo tu, ja se tješila da će me proći viroza ako se ne maknem iz stana (mo'š mislit) i onda nešto totalno "kjut" od tebe, u obliku sms poruke. Pa sad jedva čekam da se danas vidimo:D |
Jučer.
Kažeš: kupit ću ti čokoladu, da ti bude bolje (naime, moj imunitet je u banani, opet neka viroza) Pa klopamo Životinjsko carstvo na klupici na Zrinjevcu. Pa uprljamo prste vrućim kestenjem. Pa me ljubiš na tribini pred tisućama ljudi. I zoveš da provjeriš da sam stigla doma. Danas. Poziv u rano jutro. Ne želim da ovo prođe. |
Vrtim u glavi Gibonnijev Libar:
Odavno te kupujem onim što bi htjela čut. Pa se pitam zbog čega mi je toliko stalo da te ne mogu pustiti. Malo mi je jasnije zašto ti ne puštaš mene. (ovo nije izjava egoiste, upravo suprotno) A nije da nemamo lijepih trenutaka, sati, dana. Al kad zajebemo, zajebemo sa stilom. |
Sanjala sam te, i bilo je lijepo.
Na javi-oluja. Počinjem primjećivati da mi je svaki slijedeći dečko suprotnost onog prethodnog, a ja se pretvaram u bivše. Pa se tako uhvatim da prigovaram sadašnjem nešto što je meni prigovarao bivši. I pitam se gdje je tome kraj. |
Ne vjerujem više nikome.
Ni sebi. Ni tebi. Ni svojim instinktima. Šta napravit kad mi se čini da više ništa nema smisla... |
Kad nešto ne ide-ne ide.
I mo'š se jebat. Kad sve ode u ku* zbrajam minuse i pluseve. Nalazim mu tisuću mana pa ipak iz nekog smo razloga vjerovali da imamo nešto zajedničko. Ako pokušam pamtiti samo dobre stvari, poželjet ću ga ponovo. I što onda? A nema natrag. |
Možda po prvi put nemam iluziju da će ovo trajati vječno.
Pa ipak je na neki način kvalitetnije nego sve ono prije. Bez velikih riječi, bez "volim te", a da to ne mislimo, i za svaku dosad donesenu odluku mogu reći sama sam si kriva. Male stvari pokazuju da mu je stalo. |
Kompromisi
Iz meni nepoznatih razloga, ili zbog svega što se događalo u proteklih godinu dana, imam potrebu valjda sebi dokazati da se i ja mogu truditi/žrtvovati ili kaj već zbog nekog i za nekog.
Samo, to znači da se zbog tog nekog trebam i mijenjati. A to znači da me taj netko ne može prihvatiti takvom kakva jesam. Inače ne radim ustupke, ili ih radim rijetko. Sinoć sam pristala na dva. Jedan nebitan, bez toga mogu, i jedan "ako će to nešto pomoći, učinit ću to". I sinoć sam to i mislila. Jutros imam osjećaj da sam pogriješila, ne zato što to ne mogu održati, nego zato što mislim da to neće spriječiti neizbježno. Možda samo odgoditi. |
Jedan korak naprijed, dva nazad.
Trebam neki znak. |
Ne daj
Ima trenutaka kad mi se čini da se čitav svemir urotio da nas dvoje budemo zajedno.
Vozi me po cijelom gradu dok se ne digne sunce sviraj mi onu pjesmu što sam tražila jučer Ljubi me tamo gdje najmanje ne volim štipaj mi obraze dok ne porumenim Ne daj da nestanem ne daj da propustim dok se gase svjetla jedno za drugim ne daj da ovaj dan potraje predugo i ne daj da se sutra ne vidimo Reci mi tiho nešto da se nasmješim drži mi ruku da ne zaboravim Znam da si tu paziš da se rastopim vodi me to mi treba da se ne izgubim Ne daj da se sutra ne vidimo uz tebe sam tako sretna moje srce svo treperi svaki korak bliže tebi ne daj da se sutra ne vidimo Ne daj da se sutra ne vidimo natali |
Oproštajka
Umjesto jedne, imat ćemo i reprizu.
Sinoć: noć, ti i ja sami, eksplozija strasti. Danas: slatko iščekivanje ponovnog susreta. Volim kad nam se pogledi susretnu u mnoštvu, izmamiš mi smješak na lice, a nitko ne može pročitati o čemu razmišljam. Tko zna što nam donosi ljeto, ali, ako ništa drugo, ostaju nam noći za pamćenje. |
< | studeni, 2006 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv